Menjam se.



Znate li onaj osećaj kada se menjate i sami ste svesni toga?
Nešto sam se danas zamislila nad tom temom. Promene. Kako kratka reč, a iza nje se krije sve i svašta.
Koliko je moguće da se osoba promeni za godinu dana? Previše? Premalo? Dovoljno?
Poznato je da nas u decembru hvata ta neka manija preispitivanja sebe i svojih odluka u ovoj godini. Ja sebe uveliko preisputujem. I zadovoljna sam. Sasvim zadovoljna! Ma srećna i presrećna! :)








Počela sam da se zanimam za neke stvari koje mi pre nisu bile (toliko) važne. Slušam nešto drugačiju muziku, u odnosu na ono što sam slušala recimo pre dve godine u ovo vreme.
I dalje sam ja luda kao što sam oduvek bila, možda čak i luđa. Ali imam neki čuuudan osećaj da sazrevam i da se vremenom menjam, malo po malo.
Sigurna sam da znaš o čemu pričam. I da se i ti tako osećaš, s vremena na vreme.
I inspirisana sam sada ovim jer sam skoro posetila jednu diiiiivnu izložbu, najbolju na kojoj sam ikad bila (a nadam se da će je bar jedno 100 izložbi prevazići u tom pobedništvuuuuu!!!). I tako sam shvatila da sam počela više vremena da provodim istražujući interesantna dešavanja po gradu, koncerte, umetnike (njihove biografije), slušajući kvalitetnu muziku (meni je svaka muzika koju ja puštam kvalitetna☺ dont judge me!).




Nedavno sam pronašla divan tekst na tumblr-u.
You are the books you read, the films you watch, the music you listen to, the people you meet, the dreams you have, and the conversations you engage in. You are what you take from these. You are the sound of the ocean, breath of the fresh air, the brighest light and the darker corner. You are a collective of every experience you have had in your life. You are every single second of every day. So drown yourself in a sea of knowledge and existence. Let the words run through your veins and the colors fill your mind until there is nothing left to do but explode. There are no wrong answers. Inspiration is everything. Sit back, relax, and take it all in.

Ovo je predivnoća od teksta!!!
Zapravo, u poslednje vreme (zašto toliko koristim ovu reč?!) sve češće nailazim na interesantne instagram i fb stranice/profile sa divnim tekstovima.
A onda, tu je i Tumblr. Večita oaza inspiracije, mira, hedonizma.



Stojim iza toga da ljudi kojima se okružimo umnogome deluju na to u kom pravcu će se naša ličnost razvijati. Primera radi, ako stalno visim sa sumnjivim likovima iz kraja, znači zakačim se za loše društvo - nema greške; i ja ću kad-tad krenuti stranputicom. To nimalo ne bi obradovalo mamu i tatu, a ni Tebe Starijeg. Zamisli sebe u dva oblika: jedan ti je iz ovog sad trenutka, a drugi ti je stariji 10 godina. Zar ne bi Stariji Ti bio razočaran time dokle je dogurao, a sve zbog tvoje detinje potrebe da se uklopiš i dokažeš ljudima kojima nije nimalo stalo do tebe. Njima je najviše stalo do njih samih. Pogotovo ako u tu priču upletemo i drogu, tu onda osoba počinje kompletno da se menja i prestaje da mari za sve oko sebe, sem za sebe samog.
A onda, postoji i druga strana. Okružiš se ljudima koji te nesvesno teraju da budeš bolji. Teraju te da napreduješ, da nižeš uspehe jedan za drugim. Da uživaš u slatkoj pobedi, a još više u porazu jer će te on naterati da budeš bolji. Mnogo je lepše imati pored sebe ljude s kojima možeš da se glupiraš, lupaš gluposti, budeš svoj. A da te niko zbog toga ne gleda belo i popreko. Da se s njima smeješ, da jednako delite ružne, kao i lepe trenutke.
Ja za takve ljude živim.







Možda sam u nekom prošlom životu bila slikarka ili neka umetnica, ko zna. :D
Često nailazim na ovu rečenicu: ,,Umetnost gubi smisao ukoliko pokušaš da joj smisao nađeš''.
I navede me da se zapitam da li je stvarno tako. Da li je umetnost tu da bi se samo gledala, slušala, osećala? Ili je tu da bismo u njoj tražili nešto čega u svakodnevnom životu nema? Ili je tu da bi nas odvela na neki dalek put, daleko od kuće i svakodnevice, navela nas da stvari posmatramo drugačijim očima i na različite načine? Ili je tu da bi pokušala da nam objasni smisao postojanja, ljubavi, života?
To su sve pitanja na koja nisam sigurna da imam odgovor. Čak i ako ga imam, da li stvarno postoji tačan i pogrešan odgovor?





Ono što imam sama sebi da poručim je: PONOSNA SAM NA TEBE, JA! 




Inspirisana ovom temom i u naletu emocija, napisala sam nešto slično i na Famozi: klik ovde.

4 comments:

  1. Sjajan tekst, sjajan! Inspirisala si i mene! :)

    ReplyDelete
  2. Vau. Samo to! Znači ostala sam bez teksta! Razmišljaš toliko zrelo i divno si sve napisala! Ne mogu da ti opišem koliko sam se zamislila i koliko me je inspirisao ovaj tvoj post! Bravo! Ljudi se menjaju i treba da se menjaju, ali uvek ima tu neko da komentariše ,,baš si se promenio.'' itd. Svi se menjamo, ali bitno je da se menjamo nabolje :D

    Novi post: http://bethanyismybae.blogspot.com/

    ReplyDelete
  3. Ti odlicno pises!Prvi put sam na tvom bogu i zaista mi se dopada kako izgleda!
    pratim te ako zelis uzvrati: http://mlmr16.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  4. Svaka čast. Bravo, bravo i bravo. Skidam kapu! Toliko dobar post da nemam riječi. Evo, i mene si inspirisala. Svaka čast .. Tekst odličan, ali zrelošću sa kojom ti pišeš je nevjerovatna. BRAVO!

    http://sosihappylife.blogspot.ba/

    ReplyDelete

Da čujem vaše mišljenje. :)